Pretraga:

субота, 19. децембар 2020.

Norme društva se menjaju

 Ćao svima, 

Praznici se bliže , i kao što znate , imam mlađu sestricu , kojoj se  naravno sviđaju lutke . 

U toj potrazi , naletela sam na vrlo interesantnu liniju lutka koju je Mattel izbacio prošle godine.
Radi se o liniji "Fashionistas 2019", gde lutke imaju invalidska kolica , ili protezu .











Moram da priznam , mnogo sam se iznenadila kad sam videla da i lutke danas mogu da imaju invaliditet.

Svi bi smo odabrali da možemo da budemo kao većina , u to sam sigurna,ali ne možemo.
Okolnosti su takve , i jednostavno treba to da prihvatimo.
Da , možda ne mogu da uđem u neke lokale sa kolicima , ali bez njih ne bih mogla nigde da idem .
Kolica su tu da mi pomognu da odem do centra grada, da se prošetam , ali ne čine suštinu moje duše.
Isto tako proteze , možda zamenjuju deo tela , ali omogućavaju ljudima koji ih koriste , da nastave i da se ne osvrću nazad.
Pomagala nas ne čine čudovištima , jer smo kad zatvorite oči , i vidite osobu izunutra , sasvim jednaki. 😊
Smejemo se , plačemo , ljutimo se , oprostimo , .... Osećanja su tu.
Možemo da upotpunimo neku osobu i pomognemo , jer imamo srce..
Zato mi je drago što ove lutke postoje , jer će deca konačno moći da se igraju sa lutkama kao što su oni , i nadam se da će sa ovim stereotipi malo da se smanje , jer će i osobe bez invaliditeta moći sa njima da se igraju i moći će da nas prihate lakše , jer to onda neće biti toliko čudno.
Ništa nećemo postići time što ćemo se sakriti od tuđih pogleda, samo ćemo davati povod da se misli da su predrasude i stereotipi o osobama sa invaliditetom tačne jer ako nas upoznaju drugačije će misliti.
Ponekad neko pitanje može da nas povredi , ali znate zašto su dobri?
Tu su da se odgovore i promene tuđe mišljenje , a tako menjamo i ove norme , koje čine deo naših života.
Da ja nisam otvorila blog , možda ne bih upoznala neke ljude , koje zahvaljući blogu poznajem .
Možda se ne bih osećala jače. 
Zato je svaka priča tu da ostavi trag u životima drugih ljudi , i postane nešto čega možemo da se ponosimo.

Uvek uz vas, 
Vaša Aurora💓

недеља, 13. децембар 2020.

Nešto dobijamo , nešto gubimo , ali smo jednako bitni igrači

 Ćao svima , 

Nadam se da ste uživali u zagonetkama koje sam vam postavljala , vidim da sam malo teže potrudiću se da nađem lakše , jer ste vi razlog zašto ovaj blog nastavlja da funkcioniše . Hvala vam na lepim komentarima vezanim za prošli post , drago mi je da ste uživali u našim zajedničkim momentima , kao što sam ja dok sam ih pisala

Dok sam tražila materijal za "Praznični specijal", post koji ću objaviti oko praznika , naletela sam na  jedan zanimljivi klip .


Sigurna sam da smo svi gledali " Decu špijune", kad smo bili mlađi .
Jeste gledali?
Ono što sam tada primetila kad sam pogledala video , jeste ovaj deo gde glavni lik  bira svog  dedu , da mu pomoge.
Dakle stvar je u tome da je deda ostao u kolicima , i kada bi mu se vratila snaga nazad , bio bi dva put jači od "normalne" osobe. 
Znate na šta mislim ?
Možemo da izgubimo pokretnost , nogu , ruku , postoje i slepe osobe , ali svi imaju poseban dar.
Ljudi , koji nažalost ne mogu da pomeraju nogu ili je jedan ili oba donja eksrtimiteta amputrana , oni će imati veću snagu u rukama i ramenom pojasu , isto tako će biti sa osobama bez funcionalnosti gornjih eskremiteta. Njihove noge , biće jače , jer su kao Devojka sa krilima naučili kako da sve obavljaju nogama. 
Da , možda su osobe koje su izgubile vid ,slepe , ali imaju razvijen dodir više nego kao mi koji smo sve navikli da gledamo.
Ja prva ne bih znala da pročitam Brajevo pismo , ne mogu ni da pretpostavim koje slovo predstavlja svaki znak .
Isto tako gluvonemi mogu da pokažu njihove znake u roku od sekunde dok bi meni bila potrebna čitava večnost , da prvo naučim šta koji znak predstavlja , a tek onda da naučim sa tolikom lakoćom da ih pokažem.
Zato postoje timovi za bilo koji projekat , kako bi svako odradio deo , u čemu je vešt, da bi posao bio što bolje odrađen . 
Na mestu gde bih se ja zaglavia , neko bi mi sa svojim viđenjem i veštinama odglavio i zato je svako važan i jedinstven . 
Da bi smo uspeli da napravimo lanac , koji će funkcionisati samo ako radimo zajedno u timu .
jedan je sam, mora sve da obavi dvoje rade malo bolje a troje još bolje, možemo tako do beskonačnosti....
To je razlog zašto treba da radimo zajedno , jer ako izgubimo jednog igrača , gubimo oslonac i možemo da izgubimo.
Posebni smo , jer postoji samo jedno ja.😉

Uvek uz vas , 
Vaša Aurora💕

четвртак, 3. децембар 2020.

Svetski dan osoba sa invaliditetom - posvećeno Mini Filipović

 Ćao svima, 

Kao što možete da vidite u naslovu , danas je svetski dan osoba sa invaliditetom , i želela sam da ga obeležim na jedan veoma poseban način , da ga posvetim prijateljici Mini Filipović.

Mina  ima cerebralnu paralizu kao i ja , i takođe je jedan veliki borac !💪

Prvo sećanje koje imam iz instituta (bolnice) , jeste kako smo se Minica i ja  upoznale , i ulepšavale jedna drugoj dan . Tačno se sećam da je gledala "Nodija" i ponudila mi da joj se pridružim . Tradicija gledanja filmova se nastavila , mada se  krug osoba koji gledaju , proširio ,ne znam kako da opišem moj odnos sa Minom i njenom mamom , koje obožavam , sa kojima se još uvek čujem , i prosto mi je lepo da se prisetim nekih ludih stvari , koje smo tamo proživele .

Mina uskoro mora da ide u Rusiju kako bi tamo primila terapiju, i zato želim malo da se vratim u prošlost , i opustim drugarice,za to služe sećanja.

  • "Pera Ždera"
Definitivno sam morala da stavim to kao prvu stavku , zato što je sretanje tamo neizbežno , i Minino omiljeno mesto, naravno, mada  nismo išli uvek sami , obično bi se pokupila cela ekipa , i otišli bi smo svi zajedno .


Nije ni to uvek bio slučaj , ponekad bi me Mina i njena mama posetile  ukoliko bi imale neka posla u Novom Sadu, pa bi moj monotoni dan ispunile smehom i promenile bi ga svojim dolaskom .
  •  Sobe
Igrom slučaja nekako se  naša ekipa  uvek pronađe , i pravimo šou u bolnici , ali ako nećemo mi , ko će ?😂 I ako uglavnom imamo vežbe po ceo dan , nekako uvek pronađemo način da se zabavimo i uživamo koliko je to moguće . A  znate šta je najbolje? Skoro uvek smo u istoj sobi , kako bi smo podržavali jedni druge u teškim situacijama.




















Ja sam joj pružala ljubav i bila tu kad joj je bilo teško , a kad je meni to bilo potrebno , znala sam da će uvek biti tu i nasmejati me , zato je toliko i volim , zato što smo na neki način postali kao jedna velika porodica , i ne samo Mina i ja , nego i ostali momci , sa kojima sam takođe bliska , ali neću da ih pominjem zbog njihove  privatnosti , ali će oni znati kad pročitaju na koga mislim , jer smo se zajedno zaista smejali do suza , i to nikada neću to zaboraviti ! Hvala vam što činite deo mog života !

Ko bi rekao da bi nas vežbe tako spojile ? 

  • Bioskop može da počne !

Kao što sam rekla , okupljali bi smo se da gledamo neki crtani zajedno , jer verujte mi kad ste 3-4 nedelje tamo zatvoreni , bilo šta je dobrodošlo.  A kad vam kažem bioskop, stvarmo to mislim , tako bi smo se ređali , kao da smo u bioskopu , otvorili grickalice i gledali šta je na repertoaru tog dana . 😂

Ponekad bi nas bilo toliko puno da smo uzimali stolice iz boravka kako bi smo se rasporedili da tako da svako može da vidi.

Mina , držim ti palčeve da sve prođe dobro , i jedva čekam da se ponovo vidimo ( najbolje  bi bilo da se vidimo svi na gomili) , naravno kad sve ovo prođe , jer mislim da zaslužujemo da se na dugo i na široko ispričamo , jer smo odrasli zajedno, kao sestre i braća. Da možda smo se čačkalli i međusobno šalili , i ako je to sve bilo iz dobre namere , da bi smo jedno drugom izmamili osmeh . 😍😘😘😘








Ovo je  jedna naša šetnja



Moja prva poseta Novom Bečeju , koji naravno nije mogao da prođe bez moje Mine!









Nas dve smo dokaz da neka prijateljstva nemaju kraja , i iskreno ne znam kako bi preživela tamo bez svojih prijatelja.😊

Uvek uz vas, 
Vaša Aurora💜

петак, 20. новембар 2020.

Slobodno vreme: izaći iz zone komfora , da ili ne?


 Ćao svima , 

Znate da sam tokom talasa korona virusa pravila pauze na blogu ,i tad sam pustila da moj virtuelni život stane , pogotovo u martu , zbog policijskog časa i zabrane kretanja .  Tada sam bila veoma zauzeta i nisam mogla nikako da se opustim i pišem čak i kad sam htela nisam imala vremena i morala sam da zaustavim  blog  na kratko .

Znate šta je bila dobra stvar u tome? 
Radila sam neke stvari koje možda ne bih radila da nisam bila zatvorena. 
Ne mogu da govorim za ostale ljude , ali ja sam morala konstantno da radim nešto , istražujem i saznajem nove stvari.
Kada sam primetila da sam fizički na jednoj tački , bez mogućnosti da se vidim sa ostatkom porodice , prijatelja , i stvorim iskustva spontano , odlučila sam da moje unutrašnje ja ne stane .
Priznajem bilo je teško naći zanimaciju , a da se ne pitam kakvo je stanje u državi , i da li su moji najmiliji dobro , ali znala sam da moram da nastavim da živim prvenstveno zbog sebe , a naravno i zbog mojih najmilijih .
Verovatno ćete misliti da sam luda što se nisam opuštala kad sam uspevala da ugrabim vremena za sebe. 

Želite da čujete razlog ?
On je sasvim jednostavan . Ljudski mozak ne prestaje da radi ni sekund . 
Sad ću vam opisati jednu scenu na početku vandrednog stanja 
16. mart , predsednik objavljuje vandredno stanje , ja sam zabrinuta i u šoku , ali prihatam to.
Nekoliko dana kasnije , uvodi se i zabrana kretanja . 
" Dobro "; kažem ja sebi , pošto i u bolnici nisam izlazila mnogo ,a pogotovo kad sam imala gips , uglavnom je to bilo od škole do kuće , i nazad , ali sam nekako čula da ima života napolju , a to u nekom momentu u martu nisam čula , na ulici sam viđala retko koga , pa me je to nateralo da mislim :
" Šta ću ja ako se nešto slično dogodi ?" 😱
" Kajaću se ako ne uradim nešto sa sobom..", bio je to zaključak koji sam želela da sprečim .
Nije bilo svrhe živeti u prošlosti , i vrteti ceo život iznova i iznova , samo bi štetili sebi .
Na instagramu sam postavljala mozgalice , kako bi svima bilo zanimljivo ( izvinjavam se onima koje sam smorila), to je bilo nešto što sam otkrila da volim da radim , ukoliko bi ste želeli da jedne nedelje , kad ne bude bilo posta , postavim  mozgalice , pišite mi.
Druga stvar , popravila sam izgovor i gramatiku i čitala , kako bi postovi bili što bolji i zanimljiviji .  Razgovarala sam sa ljudima , i pitala ih da li bi želeli da se pridruže borbi , kako bi smo imali malo drugačiji sadržaj .( DA BIĆE JOŠ INTERVJUA!) 
Fizički sam se aktivirala , koliko je to bilo moguće .
Najbitnija stvar je bila to da sam shvatila da zaista želim da se bavim psihologijom , i da nastavim da pišem . U danima kad nisam pisala , toliko mi je nedostajalo , kao da su sam izgubila deo sebe , ali kad sam se vratila , shvatila sam da sam pravo postupila , bila sam zadovoljna svojim napretkom . 
Vidite ? Vreme samo ide , mi se zaustavljamo , to biramo , ono nas ne čeka , ostavlja nas tamo gde smo stali. Ali zašto bi  smo stali kad nam je duh  
slobodan ?
Da , sportisti nisu mogli da igraju svoje omiljene sportove , ali su zato radili nešto drugo. 
Uvek postoji opcija da pogledamo film ili seriju , i pritom možda promenimo ukus .
Ima opcija , sigurno . Kao i uvek , morali smo da pobedimo izazov, i otvorimo vidokruge .
Dosada nikad nije opcija , jer nas tera da suviše mislimo , a ako razmišljamo suviše uplešćemo se u sopstvenu mrežu , koja dovodi do emocionalne uzbune .
Ne kažem da je pogrešno odspavati , naprotiv treba odspavati dosta , da bi smo izdržali dan .
Ono što želim ovim da vam kažem jeste da  pored usavšavanja nekih hobija treba da isprobavamo  nove stvari . Ja sam dosta nesigurna čim izađem iz svoje zone konforta , što je normalno.

Za device astrolozi govore da su organizovane i idu na sigurno . Živa istina , ponekad mi treba odobrenje nekoliko ljudi da bih se usudila na nešto veliko , ali je veoma bitno da to ipak uradim , i ne samo ja , već svi mi. Kad se jedno poglavlje zatvori , uvek možemo da ispišemo novo.😉
Neću da vam kažem o čemu je reč , i u šta sam se upustila , da bi ste se iznenadili , ali to nije baš da nema veze sa ovim što volim , ali je mnogo ozbiljnije i veliki je izazov.

Takođe sam se oprobala malo  i u kuhinji . Pošto sam bila poprilično neuka , rešila sam da zamenim mesto sa mamom , i da uzmem mikser u ruke i napravim kolač. 
Uspela sam da napravim mafine sa bananama , mama mi je pomagala kao što bih inače ja njoj i takođe sam bila glavni asistent u pravljenju sestrine rođendanske torte , koja je super ispala.
Sad mogu da kažem da me više ispunjava da napravim nešto nego da to pojedem .

Recimo da ja život vidim kao akvarium pun riba  koje beže od velikih ajkula, , gde ljudi , i ako smo mi fizički veći od riba , moramo da se borimo da ga proživimo punim plućima , sa puno adrenalina , to sam naučila od mojih prijateljica.


Treba se čuvati , ali ne bi trebalo da živimo zaglavljeni u vremenu , uvek treba ići u korak sa njim , i izazivati sami sebe. Tako ćemo imati više alatki da se borimo. 💪

Uvek uz vas , 
Vaša Aurora💓

субота, 14. новембар 2020.

Prijateljstvo

 Ćao svima, 

Znam da je svetski dan prijateljstva bio , ali mislim da ova vrsta ljubavi i poštovanja mora da ima svoje mesto na blogu , rešila sam da poslušam dve prijateljice , koje su rekle da blogu nedostaje ova tema .Još jednom moram da kažem da mi je veoma drago što čitate moje blogove , i dajete predloge , a još draže mi je kada dobijem inspiraciju , kako bih mogla da ispunim vašu molbu .

HVALA VAM DEVOJKE!😘

Šta je prijateljstvo?

„Nemoj hodati iza mene; možda te neću voditi. Nemoj hodati ispred mene; možda te neću slediti. Samo hodaj pored mene i budi mi prijatelj.“ - Albert Camus. 

Na svetu najteže je objasniti prijateljstvo. To nije nešto što se uči u školi. Ali, ako niste naučili smisao prijateljstva, stvarno niste naučili ništa.“ - Muhammad Ali.

„Prijatelj je neko ko ti daje potpunu slobodu da budeš ono što jesi.“ - Džim Morrison

Za mene je prijateljstvo nešto sasvim posebno i neopisivo. Kad sam sa iskrenim prijateljima , onima za koje znam da će biti tu uz mene ako učinim nešto dobro , da to sa mnom proslave , ako učinim nešto loše , pomoći će mi da ostanem jaka i to ispravim .To su ljudi koji su meni kao rođena braća i sestre i ako nemamo iste roditelje , to nije bitno. Dovoljno je kada se osećamo spokojno dok razgovaramo sa tom osobom .



Ljudi koji prate moj blog  , i promenu u načinu pisanja , sigurno znaju da u osnovnoj školi nisam baš imala dobra iskustva sa prijateljstvom ,ali  nisu samo oni krivi , i ja sam .
Kao što znate , volim da pružam ljubav i pomoć ljudima , pa čak i onima koji se prave da me vole , a zapravo kad se okrenem oni meni pljuju iza leđa.  Slobodno , imate puno pravo to da radite , razumem da ne možemo svi sve da gotivimo . 
Ali verujem da bi nekog smatrali neprijateljem , moramo imati argumente koji to što govorimo , podržavaju.
Da li se slažete?
Ti prijatelji su lažni , samo nas iskorištavaju, kad im je potrebno.
Jedna osoba mi je rekla ; " Oni su samo prolazne osobe i neće te se sećati."  , i ako se u privatnom životu ne slažem sa osobom koja je to izgovorila , slažem se sa ovim delom .
Ja ću otići na jednu stranu , a ti "prijatelji " na drugu .  
Da , možda se ne slažem sa nekoliko osoba, i njihovim stavovima , ali neću ništa loše uraditi protiv njih , kao što bi oni protiv mene , i uredu je . Ne smeta mi , ali mislim da nema potrebe za mržnjom , koja samo zatamnjuje dušu, ali verovatno je to razlog zašto kažu da od ljubavi do mržnje ima samo jedan korak...

Igrom slučaja ponovo sam se srela sa prijateljem od malena , kojeg nisam viđala godinama , ali je ispao veći drug , nego osobe koje sam dugo vremena smatrala prijateljima , sa onima sa kojima sam u to vreme bila nerazdvojna , i kojima sam često govorila da će naše prijateljstvo ostati većno , ali ispostavilo se da sam pogrešila,ali uvek postoji razlog zašto se to desi , i kad bolje razmislim možda je bolje ovako.
Kad sam krenula u srednju , Sabrina mi je prva  prišla , a onda su se pridružile i Kristina i Iva , naravno Sofija  Kai, Mirna , i Jasna (PS.nadam se da će te se pronaći devojke)
Svaka od nas ima drugačije mišljenje , i naravo da će biti stvari koje one ne vole , ili obrnuto , ali u tome i jeste stvar.  Imamo vrline koje nas čine nezausrašivim kad smo zajedno!
Plašila sam se da će desiti ista stvar kao i u osnovnoj školi , ali , vreme mi je pokazalo da su sva prijateljstva različita , i posebna na svoj način .
Ta starija  prijateljstva  nisu  toliko jaka da bi opstala nakon osnovne , i ako se nismo ni posvađali , naša komunikacija se jednostavno prekinula , ali uvek ću imati lepa sećanja sa tim prijateljima , jer oni čine deo moje prošlosti.  Mi se godinama menjamo i postajemo zreliji , odgovaraju nam drugačije osobe , i zato ću uvek tim ljudima izaći u susret , jer se nikad ne zna da li će nas život ponovo zbližiti.😉


Često mi govore da sam toliko pozitivna , pa je prosto nemoguće da  ne stvorim nova prijateljstva , kao što se desilo sa ovim drugom ,  ali nije samo pitanje  energije , opet kažem pitanje je kakva je osoba u pitanju i šta njoj/mu prija.
Naravno nisam mogla da završim post , a da ne pomenem najboljeg druga Duška kog posmatram kao brata , koji me je prihvatio od prvod dana sedmog razreda , i od tada smo prosto nerazdvojni , i ako se jedva viđamo pošto oboje imamo obaveza oko škole pa ne možemo da se poklopimo, ali znam da ćemo uvek biti tu jedno za drugo. 
A znate zašto ?
Zato što ispunjavamo sve ono gore navedeno , atmosfvera je prosto opuštena , i možemo jedno drugom da kažemo sve  bez da strepimo šta će pomisliti, baš kao i sa devojkama. 
Nadam se da će  sva ova prijateljstva ostati jaka , jer čovek prosto nije srećan kad je sam. 
Verujem da ću i ja kao i sve osobe imale one invaliditet ili ne nači prijatelja( ili je on već tu samo ne znam😇 ) koji če biti spreman da provede veći deo svog života sa mnom 
Vreme je jedna neverovatna stvar , toliko brzo prolazi , i toliko stvari nam pokaže  😱, samo nam je potrebna reč ili potez da to uvidimo.
 Zagrljaj je magičan lek koji leči sve!

Uvek uz vas , 
Vaša Arora💞

субота, 7. новембар 2020.

Lepota : etika ili estetika?

 Ćao svima , 

Pre neki dan me je jedna devojka pitala kako dobijam inspiraciju za postove sa obzirom da ih je mnogo, na šta sam joj ja odgovorila da ona dođe sama , pa je samim tim ceo post osećajniji . Često se dešava da mi čitaoci pomažu davanjem komentara i saveta , i moram da vam se zahvalim na tome . Stvarno mi je drago da vam se sviđa to što radim , ali ponekad je dobro spojiti obaveze i zadovoljstvo. 😊

Znate da sam đak gimnazije , i tamo provodim celo prepodne. Na srpskom smo diskutovali o spoljašnjoj i unutrašnjoj lepoti koja se provlači kroz delo Čehovo delo         " Ujka Vanja". Pisac je surovo realno opisao ljudske strahove , koji su najčešće povezani sa fizičkim izgledom .Možda zvuči surovo ,ali ljudi su u većini slučajeva površni i uopše ne pokazuju interesovanje u osobu koja nije " lepa".  

Šta je zapravo lepo? 
Pisala sam da će osobe koje nas ne poznaju , prvo pogledati u kolica , a onda to kako imam mršave noge i ruke , pa će nesvesno ( ne znajući da li ćemo nekog povrediti ), i zapravo hoćemo , ukoliko tu osobu muče baš takve misli , pa se mogu dosta potresti . Da imam tanke noge i ruke zbog nedostatka mišićne mase , i takođe imam nesigurnosti , što je sasvim normalno . Adolescencija je doba kad su nam se sve menja : stavovi,  društvo, fizički izgled....
Opet moramo uzeti u obzir da se stavovi lepote menjaju , i da je lepota u očima posmatrača .


Možda se nekom dopadaju viši , smeđi , nekom niži , pavi ...., ali to je zagrejanost a ne prava
 ljubav . 
Kad joj /mu se ne svidi kako se ta osoba zaista ponaša , misli , i na kakav način radi neke stvari, razočaraće se .
Da li znate šta to znači ? 
Okrenuće se , i biće otvoreni za nešto drugo , bolje.
To je razlog zašto vam u većini postova govorim da treba da volite i poštujete sebe , jer ponovo
 kažem , kako očekujete da vas neko poštuje ?
Za sve postoji srodna duša , pa čak i za mene , koja ponekad misli da bi svakom momku bila teret, ali verujem da će se pojaviti onaj pravi , koji će mi pokazati da grešim .
Kolko god mi ponekad bude teško , shvatam da je život lep , i sa onim ružnim segmentima , jer i ako padne kiša ,Sunce će ponovo zasijati. 😉
Ukoliko želite da vidite tekst sličan ovom , možete ga pročitati na sajtu: Dobro ili bolje", kao i mnoge druge , koje obrađuje moja draga saradnica i uzor Milica Veljković.👍

Uvek uz vas , 

Vaša Arora🌞

среда, 28. октобар 2020.

Svi smo posebni , sa invaliditetom ili bez njega

 Ćao svima,

Svi se ponekad pitamo da li su neke stvari koje radimo normalne , i da bi smo trebali to da radimo.
Od nedavno sam počela da pratim psihološki blog na instagramu , (@racionalnapsihologija) , gde sam dobila ispiraciju za nekoliko budućih postova , pa vam toplo preporučujem da posetite stranicu. Žena koja vodi stranicu postavlja vrlo zanimljive postove koji su dosta poučni , i takođe postoji  mogućnost da joj se postavi pitanje, tako da možete da diskutujete o čemu god vi želite. 👍😉

Ljudi  se obično ugledaju u neke poznate ličnosti kao što su glumci i pevači , sportisti i mnogi drugi.Postoji mogućnost da vam se svidi tuđi život , kao na primer neka osoba koju ne poznajete.
A zašto?
Odgovor je vrlo jednostavan . 
 Ne poznajemo te osobe privatno , jer poznate ličnosti srećemo u retkim  prilikama, na vrlo kratko vreme , ili na televiziji . 
Isto tako sa ljudima koje ne poznajemo, čini nam se  da imaju sjajan život.
Upravo je o tome stvar : NE  ZNATE OSOBU,  pa ne možtete da tvrdite da se tako ponaša 24/7.
 Verovatno ste se osećali kao stranac u svojoj koži , zar ne?
Nemoguće je da se niste bar jednom osetili kao da se gušite , i da vam nije mesto u vašoj koži, pogotovo kad bi ste želeli da uradite nešto što ne možete , iz opravdanih razloga , naravno.

Sve je to normalno , prepisaćemo to ljudskosti, ne treba da se osećate loše zbog toga.
Koliko puta sam ja samo želela da uđem u telo svojih drugarica , da bih mogla da se istrčim ili da bacim loptu u koš. 
Uff.....  Milion ....
Nedavno sam gledala trejler za film "Swiched", koji govori o dve devojke , jednu povučenu ,naravno  štreberka, u američkom stilu , a druga naravno , popularna .
Jedno veče pred spavanje , ova devojka , čiji je idol ta popularna devojka , je poželela da živi jedan dan u njenom telu.
Adolescencija je najburnije doba , pa ćemo najčešće biti nesigurni . 
Ja verujem da bi mi moje drugarice "pozajmile "telo na jedan dan .
Ali znate šta ?
One imaju neke druge probleme koje ja nemam .
Hoćete da imate plavu kosu ?
Ofarbajte se .
Želite pirsing i tetovažu ?
Pa stavite ga , napravite tetovažu.
Budite posebni !
Kao što sam rekla na samom počeku blogovanja , nema potrebe da budete nečija kopija ili u "trendu."
Možete da prilagodite fizički izgled sebi , ne drugima.
A ukoliko se gušite zbog emocionalnog stanja , RAZGOVARAJTE!
Verujte mi da nije dobro da se "jedete" i gušite sami sa sobom .
Za sve postoji rešenje , samo ga treba pronaći.
I nezaboravite koliko vredite, jer sa bilo kakvim oblikom invaliditeta , vredite isto toliko kao osoba , možda čak i više!

Uvek uz vas, 
Vaša Aurora 💜

субота, 17. октобар 2020.

Da li je invaliditet zaista kazna?

 Ćao svima , 

Kao osoba sa invaliditetom uživam u miru,  čitanju knjiga , ali nisam vam otkrila jednu stvar, a to je da obožavam da gledam Tv novele!😊

Nedavno sam završila jednu novelu , gde je zli lik završio u kolicima , kako oni kažu :
"Bog ju /ga je kaznio."
To me je nateralo malo da razmišljam o likovima , njihovim ciljevima , i željama . 
Znam da su serije ispunjene klišeom , i najčešće je to da se siromašna žena zaljubi u bogatog muškarca i da se oni celu seriju bore za svoju ljubav . 
Sve je to lepo , ne kažem da nije , ali da se vratimo na ovu izreku koju sam navela , jer ako bih navodila sve moguće klišee koje se sam videla  za koje znam, mislim da ovom postu ne bi bilo kraja.😅 
Prvo ću se potruditi da gledam kao jedna junakinja za koju sam sigurna da većina mojih pratilaca zna za Rubi Perez, iz istoimene serije "Rubi", gde ona koristi svoju lepotu da bi se izvukla iz sirotinje i postala bogata.
Za osobu kao što je ona , njoj je definitivno užasno to što su joj lekari amputirali noge da bi joj spasili život.
A ja za razliku od nje , ne mislim tako.
Ni jednoj osobi sa invaliditetom nije lako , znam to , ali neko može pogrešno da shvati tu rečenicu "Bog ju /ga je kaznio", jer opet svi gubimo nešto bitno u životu , ja sad neću ulaziti u verovanja , samo u posledice koje snosi ova poruka.
Mnogo ljudi je želelo da postanje sportista , onda im se desila  nesreća ( najčešće saobraćajna )i ništa nije kao pre .
Oni možda neće moći da ubace gol ili koš , ili da prebace loptu preko mreže , ali oni su  nastavili su dalje , borili se .
Sama vam govorim da se sve desi s razlogom , i i dalje tako mislim , ali naravno da bi svi ti heroji,  kad  bi smo vratili vreme postpili drugačije , ali nažalost ne možemo da vratimo vreme. 
Sad jedno pitanje?
Zašto da se mučimo razmišljajući o tome šta smo mi to zgrešili  , da se nađemo u ovoj situaciji ?
Šta bi bilo kad bi bilo  ?
Ima dosta slepih osoba na ovoj  planeti, kao što je na primer Saša Matić , koji uživa u svojim pesmama - i to ga nije sprečilo da pronađe ljubav svog života , da ima decu .
ON ŽIVI. 
Da, možda u nekom trenutku , on ili bilo koja osoba sa invaliditetom žali za tim što nema ,ali to je normalno . 
Ako mi mislimo da smo kažnjeni , ostaćemo u ponoru bez izlaza.
A šta da sam umrla one noći kad je došlo do krvarenja u mozgu?
Sve bi bilo drugačije , u to sam sasvim sigurna , ali  nisam sigurna kako bi ovi ljudi koje sad volim i oni vole mene živeli....
Preživela sam sa oštećenjem na mozgu , ne mogu da hodam bez pomagala , to je činjenica.
Kad vidim decu koja se jure , žalim što ni ja ne mogu.
To me prođe vrlo brzo , jer znam da me čekaju novi izazovi koje treba da pređem , i moram biti jaka za to.
Neću nikom da namećem svoje mišljenje , ali mislim da se može živeti život u bojama , samo ako mi tako odlučimo.
Uvek će biti uspona i padova , ali mi smo tu da ih pređemo.
Bitno je da ih pređemo i da shvatimo da to nije kazna , samo nova šansa . 
Samo treba znati kako da iskoristimo tu priliku .
Borite se!💪
Osećaj pobeđene bitke , i bilo kod meča je neopisiva.

Uvek uz vas ,
Vaša Aurora 💘

субота, 10. октобар 2020.

Poseta Dvorcu Fantast

 Ćao svima,

Kao što ste imali prilike da vidite na mojim instagram pričama, juče sam zahvaljujući školi , KZM Bečej otišla u posetu Dvorcu Fantast Bečej , kako bih na veoma zanimljiv način naučila nešto novo ili potvdim već stečeno znanje o reproduktivnom zdravlju.

Ovo putovanje mi je dalo ideju da vam ispričam kako putujem i prevazilazim prepreke koje su uglavnom stepenice. 
Verujem da svi znamo da su autobuske stepenice veoma visoke , i da iz tog razloga ne mogu da uđem u autobus sama, ali to nije sramota , jer su okolnosti jednostavno takve i to treba prihvatiti.  Dakle očuh me podigne i prenese preko stepeništa .... Znam da nisam toliko laka , ali ljudi koji su uz mene , pogotovo porodica ne obraća pažnju na to . Bitno je da sam nasmejana.😁
Kad smo taj problem rešili , očuh je sklopio moja kolica , i stavio ih u prtljag( ona  se sklapaju kao obična dečija "kišobran "kolica , ukoliko neko od vas razmišlja da ih uzme ili neko od mojih poznanika ima dilemu da nešto ne zezne , ne bojte se ,nije ništa strano)
Kad je to bilo rešeno , uputili smo se ka našoj destinaciji.
Kad smo stigli, odmah smo seli u salu gde se održavalo predavanje.
Ja se neću bazirati na to o čemu smo diskutovali.
Ukoliko želite da se informišete , možete posetiti njihov sajt:
Nije loše potražiti informacije o tome😊
Ja ću da se vratim na našu temu...
Rekla sam da smo odmah seli u salu, a vi se sada pitate , kako sam ušla , kad ta velelepna građevina ima stepenice , zar ne?



Verujem da većina sad predpostavlja da su me podigli .
Ukoliko je tako , moram da vam kažem da grešite .
Išli smo okolo , i ostavili kolica ispred , kod terase , gde sam kasnije bila na pauzi.

Ovom fotografijom želim da vam kažem da nije sramota sedeti u kafiću u kolicima .
Šta više , predlažem da što više izlazite , jer smo na kraju krajeva i mi ljudi.
Ali ovo ne znači da ne možete da sedite i u stolici ukoliko želite , kao što sam ja to uradila u sali i za ručkom .




U oba ova slučaja , bilo mi je lakše da sednem u stolicu , bih mogla da se privučem stolu.
To ne znači da se sramotim toga što sam invalid .
Naprotiv , ovo je poruka da nismo prikovani za invalidska kolica , samo se krećemo pomoću njih . Dok sam sedela pijući kafu,  u kolicima , uradila sam to da ne bih gubila vreme premeštajući se iz kolica u stolicu i obrnuto jer smo imali petnaest minuta pauze , pa ne bih stigla da popijem kafu i vratim se na vreme.
Ovim hoću da kažem da smo i mi ljudi. Prilagođavamo se situaciji kao i svi ostali.
Ne treba da mislite da mi treba nešto posebno. Dovoljno je da pružite pomoć , to pokazuje da imate empatiju , i hvala vam na tome.😇
Potrebna je želja , pomoć , naravno mogućnost , jer i ja imam obaveza , kao i moja porodica , kao svi.
Prepreke se uvek mogu preći , bilo to sa stopalima , ili točkovima .
Ništa nije nerešivo , samo se sve treba sagledati iz svih uglova. Ponekad rešenje nije toliko očigledno.💪😊😉
Da vas ne bih zamarala detaljima , super sam se provela i malo promenila svoju uobičaenu rutinu . 
Ukoliko neko od vas želi da čuje detalje o tome kako sam se provela , slobodno neka mi se javi putem komentara ili društvenih mreža..😉
Ne zaboravite da nije fizički izgled toliko bitan .😊
Bitna je suština.
Hvala svima koji su ovaj put omogućili.

Uvek uz vas, 

Vaša Aurora

уторак, 29. септембар 2020.

Zašto se treba boriti ?

Ćao svima , 

Jedan moj drug , koga obožavam i pozdravljam ovom prilikom , mi je rekao da sam ga motivisala , i pomogla mu da vidi svetlost u životu , pa  mi je to dalo ideju da vidim  kako ne samo ja , već i ostale osobe sa invaliditetom utiču na ljude , različitih uzrasta.
Naravno pitala sam  moje bliske prijateljice , Sabrinu ,Sofiju , Kai,   a onda ljude sa kojima nisam tako bliska par pitanja da proverim  da li su osobe sa invaliditedtom  uticale na njihov život  i kako se osećaju u njihovom  prisustvu .

Kako je naše prijateljstvo uticalo na vas?

"Svako prijateljstvo gledam jednako.Samo ako mi neko učini nešto što je od životnog značaja onda ih mnogo više cenim ali gledam da ne pravim nikakve razlike, tako da bih rekla da su mi svi jednako učini isto, a to je bili moja podrška i moje rame za plakanje, moji savetovatelji, i partneri u zločinu
hehe" -Sabrina.

"Videla sam to da i različite osobe od nas žive život i trude se da ga prožve normalnim,dobrim i zabavnim.Pokazala si taj drugi svet koji verujem ne bih upoznala da tebe nije bilo,i naučila si me da nikada ne treba odustajati ako naiđeš na prepreke u zivotu i da nikada ne treba skidati osmeh sa lica.I hvala ti na tome."- Sofija.

Kako osobe sa invalidietom utiču na vas?
"Pa nema baš nikakvog uticaja, pošto su oni jednaki meni i bilo kome drugom, ali ako im treba neka veća pomoc oko necega, tu sam da pomognem.Ali bih volela da se prijavim na volontiranje u boravku, sad kad prodje malo ova pandemija."

"Ja kad tebe vidim svaki put vidim neku novu lekciju , zašto se treba boriti."

"Hmmm, pa znaš kako, rekla bih da ljudi kada krenu da razmišljaju previse o problemima i samim tim ih naprave još većma krenu da komplikuju svoj život i rekla bih stvore neko sivilo preko svojih očiju i sve vide sivo iako to nije tako, a sa tobom je nekako jednostavno, sve deluje prosto i kao da se skine to sivilo i opet sve dobije boju.
Ljudi komplikuju svoje živote a u stvari, sve je tako jednostavno."- obožavateljka.

Kako se osećaš u mom prisustvu ili druge osobe sa ivaliditetom ?

"Osećam se kao dete koje ponovo ima nadu, da se smešim i budem pozitivna."-Kai.

"Pozitivno , naravno."

"Mene oduševljavaju ljudi svojim delima i emocijom. Bez obzira na to da li imaju invaliditet ili ne.
Ali ono što pozdravljam i što je pohvalno je to da osobe sa invaliditetom počinju da pričaju o sebi i o svojim potrebama. A to je jako bitno, jer je to korak ka sprečavanju predrasuda i stereotipa.
Verujem da je diskriminacija nastala u društvu zbog neznanja."
I za kraj ovih pitanja, pitala sam jednu fizioterapeutkinju , kako se ona oseća , pošto radi sa osobama sa invaliditetom :

"Vi ste jako zrela bića, svesna  svega. Ja se prema vama odnosim kao drugar koliko mogu , ne pravim razliku. Ne razmišljam kakav ću utisak ostaviti kad radim , spontana sam ."

Evo odgovora na naslov . 
Ukoliko se mi borimo , prenećemo tu pozitivnu energiju svima 
Kratko rečeno , daćemo ljudima , razlog da nastave sa životom sa puno optimizma.
Meni je drago da uspevam to svima da prenesem , jer je život takav . 
Takođe mi je jako drago što je većina prešla preko te , kako bih je ja nazvala"barijere", i gleda na suštinu ljudi , a ne njihov  fizički izgled.
Uvek treba nastaviti dalje i boriti se , treba biti spreman na bilo koji izazov koji nam život postavi. 
 Sigurno če biti neko ko će reći:
Ako može on/ona , zašto ne mogu ja?
Mi nismo različiti , mi smo posebni , baš zbog tog pogleda na život.
Kao što sam rekla ranije , ljudi ne mogu da shvate nešto što ne vide ili ne prožive to na sopstvenoj koži.
Na isti način kako ja ne mogu da zamislim da živim bez pomoći  i pomagala , isto tako većina ljudi ne može da  vidi sebe kako živi život sa pomagalima.
Nije život invalida toliko razričit od "običnog"; i neću da globalizujem ali u većini sličajeva ljudi traže ono što nemaju, ali ja recimo ne gledam tako. 
Sagledam sve mogućnosti koje imam , i tako nastavljam napred , ne osvrćući se na to šta bi moglo da bude , jer ne postoji neka paralelna realnost , gde ja mogu da hodam .
Desilo se tako , i ako je moj zadatak da vam pokažem da može da se živi normalno i ako sam invalid , uradiću to bez razmišljanja.
Osmeh na licu svakog koga sretnem je meni i više nego dovoljno.
Treba se boriti , jer je svaki dan poseban i treba ga maksimalno iskoristiti .
I još jedna veoma bitna stvar :
Borite se zbog sebe , a ne zato što vam ja to govorim i dajem razloge zašto to treba raditi.
Rezulat će svakako biti bolji😉
Uvek uz vas, 
Vaša Aurora💗

среда, 23. септембар 2020.

Školski dan

 Ćao svima, 

Kao što znate , trenutno sam učenik bečejske gimnazije gde sam tretirana kao i svi ostali. 
To znači da možete da pohađate koju god školu hoćete , bili invalid ili ne.
I dalje ne mogu da verujem da je prošlo već tri godine od kad sam se upisala u gimnaziju ,zaista je vreme proletelo.

Kako je prilagođeno?

Škola se unapred pripremila , za moje školovanje .
Pozvali su moje roditelje , mog ličnog pratioca i mene 31. avgusta  2018. godine , kako bi sve bilo spremno za taj prvi dan u srednjoj školi. 
U školu ulazim i izlazim na glavni ulaz , zato što je na đačkom ulazu previše strmo , kako bi se moglo bezbedno ući .
Rampa , dve metalne šine , koje se mogu premeštati , u zavisnuti od udaljenosti točkova ( moji točkovi su malo širi.)
Ona se namešta kad ja dođem u školu , a sklanja čim ja izađem .



Pošto sedim tokom dana u kolicima , moralo se uradi par  korekcija:
- Napravljen je sto kako bi kolica mogla da stanu i da ja mogu normalno da pišem , a da mi usput ne udara kolena.
To izgleda ovako:



Kao što možete da vidite , imam i deo gde mogu da stavim tašnu , kako bih samostalno da vadim knjige iz torbe.
U kabinetu za računarstvo i informatiku , postavljene su dve daske , kao što vidite na slici , kako bih mogla da koristim sve , ali zbog leve ruke, koju  kao što sam vam već napomenula koristim samo kao pomoć ,  moje drugarice priskoče u pomoć kad god zatreba .


 





Hvala mom ličnom pratiocu,  Kristini  Ivi i Kai , što ste uz mene😍
Sabrina , jedva čekam da se ponovo družimo u školi.
Ne zaboravite jednu bitnu stvar.
Niko ne može da nas izdvoji , ukoliko mi to ne želimo i ne dozvolimo.
Nadam se da će jednog dana osobe sa invaliditetom biti potpuno prihvaćene.
Uvek uz vas, 
Vaša Aurora💝

уторак, 8. септембар 2020.

Da li su naše potrebe stvarno posebne ?

 Ćao svima , 

Ljudi često stavljaju u fokus , kako mi fizički izgledamo , koji nam deo tela ne stoji dobro ili nam nedostaje. 
Osobama sa invaliditetom treba , pomoć , ne poričem to, niti se toga stidim , ali da je to zaista posebno?
Svi smo mi ljudi , kako god mi izgledali .
Sad ja da vas pitam da li je posebno to da mi kao i svi idemo u toalet ?
Da li je čudno to što se i mi oblačimo ?
Zar su posebne potrebe imati neku frizuru , našminkati se?
Iz dana u dan se sve više čudim kakve ljudi imate predrasude....
Stvarno je tužno što neko sudi knjizi po koricama .... Dopuštate da nečiji fizički izgled  bude bitniji od pravih potreba.
Mi imamo potrebu da budemo voljeni , da dobijamo i pružamo ljubav.
Želimo da budemo uključeni i prisutni u društvu .
To nije uopšte posebna potreba , zato što jednostavno želimo da doživimo neke stvari koje su nam uskraćene .
Kao na primer , ja bih volela da pogledam neku predstavu ili filmsku proekciju , ali ne mogu jer u Bečejskom pozorištu nema lifta .
Stepenice su veoma strme ,  a ja više nisam toliko lagana da bi očuh mogao da me diže . 
Ne mogu da uđem u većinu prodavnica , sem super marketa jer nemaju rampu , i većini slučajeva imaju dve stepenice . Da bih mogla da uđem , sa mnom bi morale da idu minimum tri osobe. Jedna osoba osoba bi morala da podigne prednje točkove , druga bi morala da drži kolica od pozadi , a treća da drži vrata .
Da , velićina vas će reći Aurora , već si o tome pisala . 
Znam da jesam , ali to nije tema ovog posta . 
Sa današnjom temom vam govorim da svi imamo iste potrebe , bili mi invalidi i krećemo se uz pomoć kolica ili ne. 
Naše potrebe nisu posebne , jednostavno ne možemo da idemo bez nečije pomoći , ali zar je to toliko posebno?
Ne žive invalidi samo u Bečeju , na ove prepreke se može naići u bilo kom gradu . Obratite pažnju. 
Često dobijam komentare od osoba koji su me nedavno upoznali . Oni se kreću bez  invalidskih kolica , i te osobe su tek počele da primećuju na kakve ja prepreke i nailazim , kad su proveli duži vremenski period sa mnom . 
Ja vas molim da malo obratite pažnju iz razloga što nikada ne znate da li će se možda baš nekom od vas desiti nesreća koja vas može odvesti u invalidska kolica , i možda ćete tek ako se to vama desi , shvatiti tačnost mojih reči.
Verujem da bi se bilo ko od mojih prijatelja i poznanika osećao bolje ako bi me video ispunjenu , i ako svaki dan mogu da vide osmeh na mom licu , ništa se ne bi poredilo sa osečanjem olakšanja . 
Da li se slažete sa mnom ?
Ako se  ne slažete , bar malo razmislite , možda možete nekako da pomognete .
Uvek uz vas , 
Vaša Aurora💟

среда, 2. септембар 2020.

Promene

 Ćao svima, 

Jednom sam rekla da ne mogu da promenim tuđe mišljenje .  I dalje stojim iza toga.
Takođe smatram da sami možemo da ga promenimo . Isto tako kao kad  bi smo se ofarbali , ošišali ,  smršali , operisali lice. 
Sve to uglanom radimo , radi sebe. 
Tako ne odustajem da napravim bolji svet. Znam da će to potrajati, ali sam spremna da čekam i trudim se koliko god treba.
Isto tako , neko drugi može da promeni mišljenje o vama , ako mu date dovoljno vremena da shvate da fizičke razlike nisu uopše nepremostive.
Možda se plašite kako će ljudi odreagovati , ali ne treba da se sakrivate već da se suočite sa svetom , sa tim ljudima , punim stereotipa i predrasuda , jer ako mi ništa ne preduzmemo neće se ni svet promeniti. 😉
Da naučnici nisu smislili sve ove izume , mi ne bi smo bili , tu gde smo sada . 
Ništa se neće pojaviti samo od sebe . Uvek je neka osoba zaslužna za to .
Svaki dan se suočavamo sa nečim novim , i uzbudljivim . 
Lepota , nije samo ono što oči vide.
Ona dolazi uz unutra. 😇💥
Fizička lepota je relativna, jer svako ima drugačiji ukus , ali ono što se nalazi unutra je posebno.
Ne treba da se sramotimo sa tim što smo različiti , ima neke čari u tome , verujte. 
Svaka životna priča je drugačija i teška na svoj način , ali je  ne treba sakrivati . 
Mene nije sramota , zato što sam invalid , naprotiv , ja sam jedinstvena , na svoj način .
Da možda se izdvajam , i možda mi je teže da radim neke stvari , ali svima neke stvari idu teže .
Kad sam pitala moje prijatelje :
" Šta vam prvo padne napamet kad pomislite na mene ?", oni ni u jednom momentu nisu rekli:
"Tvoja kolica ", ili " Devojka koja ne može da hoda"
Sa njima sam prešla te barijere , tako da se moje fizičko stanje ne ističe , kao kod osoba koje me sretnu na ulici .
Što govori o tome , kako ljudi mogu da steknu drugu sliku o nama , a i ukoliko im mi damo šansu . 
Moji pravi prijatelji me vide takvu kakva jesam . Tako me poštuju i cene kao i ja njih .
Otvorite se svetu , mislim da će imati puno toga da vide . 
Pokažite im koliko ste jaki , pokažimo im koliki smo borci , kako smo mogli da nastavimo uprkos svemu . 
Dajmo ljudima razlog da nas vole i poštuju , jer ako ne poštujemo  sami sebe , niko nas drugi neće poštovati. 😉💪
Hajde da pređemo sve predrasude i stereotipe i pokažemo da su samo to .💪
Ništa više .


Uvek uz vas , 
Vaša Aurora.😘

Šetanje u tuđim cipelama: lak ili izazovan zadatak?

 Ćao svima,  Sasvim sam sigurna da smo svi do sada čuli za film "Frikey fridey",  kad majka i ćerka zamene mesta. Verujem da bi ne...