Pretraga:

среда, 28. октобар 2020.

Svi smo posebni , sa invaliditetom ili bez njega

 Ćao svima,

Svi se ponekad pitamo da li su neke stvari koje radimo normalne , i da bi smo trebali to da radimo.
Od nedavno sam počela da pratim psihološki blog na instagramu , (@racionalnapsihologija) , gde sam dobila ispiraciju za nekoliko budućih postova , pa vam toplo preporučujem da posetite stranicu. Žena koja vodi stranicu postavlja vrlo zanimljive postove koji su dosta poučni , i takođe postoji  mogućnost da joj se postavi pitanje, tako da možete da diskutujete o čemu god vi želite. 👍😉

Ljudi  se obično ugledaju u neke poznate ličnosti kao što su glumci i pevači , sportisti i mnogi drugi.Postoji mogućnost da vam se svidi tuđi život , kao na primer neka osoba koju ne poznajete.
A zašto?
Odgovor je vrlo jednostavan . 
 Ne poznajemo te osobe privatno , jer poznate ličnosti srećemo u retkim  prilikama, na vrlo kratko vreme , ili na televiziji . 
Isto tako sa ljudima koje ne poznajemo, čini nam se  da imaju sjajan život.
Upravo je o tome stvar : NE  ZNATE OSOBU,  pa ne možtete da tvrdite da se tako ponaša 24/7.
 Verovatno ste se osećali kao stranac u svojoj koži , zar ne?
Nemoguće je da se niste bar jednom osetili kao da se gušite , i da vam nije mesto u vašoj koži, pogotovo kad bi ste želeli da uradite nešto što ne možete , iz opravdanih razloga , naravno.

Sve je to normalno , prepisaćemo to ljudskosti, ne treba da se osećate loše zbog toga.
Koliko puta sam ja samo želela da uđem u telo svojih drugarica , da bih mogla da se istrčim ili da bacim loptu u koš. 
Uff.....  Milion ....
Nedavno sam gledala trejler za film "Swiched", koji govori o dve devojke , jednu povučenu ,naravno  štreberka, u američkom stilu , a druga naravno , popularna .
Jedno veče pred spavanje , ova devojka , čiji je idol ta popularna devojka , je poželela da živi jedan dan u njenom telu.
Adolescencija je najburnije doba , pa ćemo najčešće biti nesigurni . 
Ja verujem da bi mi moje drugarice "pozajmile "telo na jedan dan .
Ali znate šta ?
One imaju neke druge probleme koje ja nemam .
Hoćete da imate plavu kosu ?
Ofarbajte se .
Želite pirsing i tetovažu ?
Pa stavite ga , napravite tetovažu.
Budite posebni !
Kao što sam rekla na samom počeku blogovanja , nema potrebe da budete nečija kopija ili u "trendu."
Možete da prilagodite fizički izgled sebi , ne drugima.
A ukoliko se gušite zbog emocionalnog stanja , RAZGOVARAJTE!
Verujte mi da nije dobro da se "jedete" i gušite sami sa sobom .
Za sve postoji rešenje , samo ga treba pronaći.
I nezaboravite koliko vredite, jer sa bilo kakvim oblikom invaliditeta , vredite isto toliko kao osoba , možda čak i više!

Uvek uz vas, 
Vaša Aurora 💜

субота, 17. октобар 2020.

Da li je invaliditet zaista kazna?

 Ćao svima , 

Kao osoba sa invaliditetom uživam u miru,  čitanju knjiga , ali nisam vam otkrila jednu stvar, a to je da obožavam da gledam Tv novele!😊

Nedavno sam završila jednu novelu , gde je zli lik završio u kolicima , kako oni kažu :
"Bog ju /ga je kaznio."
To me je nateralo malo da razmišljam o likovima , njihovim ciljevima , i željama . 
Znam da su serije ispunjene klišeom , i najčešće je to da se siromašna žena zaljubi u bogatog muškarca i da se oni celu seriju bore za svoju ljubav . 
Sve je to lepo , ne kažem da nije , ali da se vratimo na ovu izreku koju sam navela , jer ako bih navodila sve moguće klišee koje se sam videla  za koje znam, mislim da ovom postu ne bi bilo kraja.😅 
Prvo ću se potruditi da gledam kao jedna junakinja za koju sam sigurna da većina mojih pratilaca zna za Rubi Perez, iz istoimene serije "Rubi", gde ona koristi svoju lepotu da bi se izvukla iz sirotinje i postala bogata.
Za osobu kao što je ona , njoj je definitivno užasno to što su joj lekari amputirali noge da bi joj spasili život.
A ja za razliku od nje , ne mislim tako.
Ni jednoj osobi sa invaliditetom nije lako , znam to , ali neko može pogrešno da shvati tu rečenicu "Bog ju /ga je kaznio", jer opet svi gubimo nešto bitno u životu , ja sad neću ulaziti u verovanja , samo u posledice koje snosi ova poruka.
Mnogo ljudi je želelo da postanje sportista , onda im se desila  nesreća ( najčešće saobraćajna )i ništa nije kao pre .
Oni možda neće moći da ubace gol ili koš , ili da prebace loptu preko mreže , ali oni su  nastavili su dalje , borili se .
Sama vam govorim da se sve desi s razlogom , i i dalje tako mislim , ali naravno da bi svi ti heroji,  kad  bi smo vratili vreme postpili drugačije , ali nažalost ne možemo da vratimo vreme. 
Sad jedno pitanje?
Zašto da se mučimo razmišljajući o tome šta smo mi to zgrešili  , da se nađemo u ovoj situaciji ?
Šta bi bilo kad bi bilo  ?
Ima dosta slepih osoba na ovoj  planeti, kao što je na primer Saša Matić , koji uživa u svojim pesmama - i to ga nije sprečilo da pronađe ljubav svog života , da ima decu .
ON ŽIVI. 
Da, možda u nekom trenutku , on ili bilo koja osoba sa invaliditetom žali za tim što nema ,ali to je normalno . 
Ako mi mislimo da smo kažnjeni , ostaćemo u ponoru bez izlaza.
A šta da sam umrla one noći kad je došlo do krvarenja u mozgu?
Sve bi bilo drugačije , u to sam sasvim sigurna , ali  nisam sigurna kako bi ovi ljudi koje sad volim i oni vole mene živeli....
Preživela sam sa oštećenjem na mozgu , ne mogu da hodam bez pomagala , to je činjenica.
Kad vidim decu koja se jure , žalim što ni ja ne mogu.
To me prođe vrlo brzo , jer znam da me čekaju novi izazovi koje treba da pređem , i moram biti jaka za to.
Neću nikom da namećem svoje mišljenje , ali mislim da se može živeti život u bojama , samo ako mi tako odlučimo.
Uvek će biti uspona i padova , ali mi smo tu da ih pređemo.
Bitno je da ih pređemo i da shvatimo da to nije kazna , samo nova šansa . 
Samo treba znati kako da iskoristimo tu priliku .
Borite se!💪
Osećaj pobeđene bitke , i bilo kod meča je neopisiva.

Uvek uz vas ,
Vaša Aurora 💘

субота, 10. октобар 2020.

Poseta Dvorcu Fantast

 Ćao svima,

Kao što ste imali prilike da vidite na mojim instagram pričama, juče sam zahvaljujući školi , KZM Bečej otišla u posetu Dvorcu Fantast Bečej , kako bih na veoma zanimljiv način naučila nešto novo ili potvdim već stečeno znanje o reproduktivnom zdravlju.

Ovo putovanje mi je dalo ideju da vam ispričam kako putujem i prevazilazim prepreke koje su uglavnom stepenice. 
Verujem da svi znamo da su autobuske stepenice veoma visoke , i da iz tog razloga ne mogu da uđem u autobus sama, ali to nije sramota , jer su okolnosti jednostavno takve i to treba prihvatiti.  Dakle očuh me podigne i prenese preko stepeništa .... Znam da nisam toliko laka , ali ljudi koji su uz mene , pogotovo porodica ne obraća pažnju na to . Bitno je da sam nasmejana.😁
Kad smo taj problem rešili , očuh je sklopio moja kolica , i stavio ih u prtljag( ona  se sklapaju kao obična dečija "kišobran "kolica , ukoliko neko od vas razmišlja da ih uzme ili neko od mojih poznanika ima dilemu da nešto ne zezne , ne bojte se ,nije ništa strano)
Kad je to bilo rešeno , uputili smo se ka našoj destinaciji.
Kad smo stigli, odmah smo seli u salu gde se održavalo predavanje.
Ja se neću bazirati na to o čemu smo diskutovali.
Ukoliko želite da se informišete , možete posetiti njihov sajt:
Nije loše potražiti informacije o tome😊
Ja ću da se vratim na našu temu...
Rekla sam da smo odmah seli u salu, a vi se sada pitate , kako sam ušla , kad ta velelepna građevina ima stepenice , zar ne?



Verujem da većina sad predpostavlja da su me podigli .
Ukoliko je tako , moram da vam kažem da grešite .
Išli smo okolo , i ostavili kolica ispred , kod terase , gde sam kasnije bila na pauzi.

Ovom fotografijom želim da vam kažem da nije sramota sedeti u kafiću u kolicima .
Šta više , predlažem da što više izlazite , jer smo na kraju krajeva i mi ljudi.
Ali ovo ne znači da ne možete da sedite i u stolici ukoliko želite , kao što sam ja to uradila u sali i za ručkom .




U oba ova slučaja , bilo mi je lakše da sednem u stolicu , bih mogla da se privučem stolu.
To ne znači da se sramotim toga što sam invalid .
Naprotiv , ovo je poruka da nismo prikovani za invalidska kolica , samo se krećemo pomoću njih . Dok sam sedela pijući kafu,  u kolicima , uradila sam to da ne bih gubila vreme premeštajući se iz kolica u stolicu i obrnuto jer smo imali petnaest minuta pauze , pa ne bih stigla da popijem kafu i vratim se na vreme.
Ovim hoću da kažem da smo i mi ljudi. Prilagođavamo se situaciji kao i svi ostali.
Ne treba da mislite da mi treba nešto posebno. Dovoljno je da pružite pomoć , to pokazuje da imate empatiju , i hvala vam na tome.😇
Potrebna je želja , pomoć , naravno mogućnost , jer i ja imam obaveza , kao i moja porodica , kao svi.
Prepreke se uvek mogu preći , bilo to sa stopalima , ili točkovima .
Ništa nije nerešivo , samo se sve treba sagledati iz svih uglova. Ponekad rešenje nije toliko očigledno.💪😊😉
Da vas ne bih zamarala detaljima , super sam se provela i malo promenila svoju uobičaenu rutinu . 
Ukoliko neko od vas želi da čuje detalje o tome kako sam se provela , slobodno neka mi se javi putem komentara ili društvenih mreža..😉
Ne zaboravite da nije fizički izgled toliko bitan .😊
Bitna je suština.
Hvala svima koji su ovaj put omogućili.

Uvek uz vas, 

Vaša Aurora

Šetanje u tuđim cipelama: lak ili izazovan zadatak?

 Ćao svima,  Sasvim sam sigurna da smo svi do sada čuli za film "Frikey fridey",  kad majka i ćerka zamene mesta. Verujem da bi ne...