Pretraga:

субота, 10. октобар 2020.

Poseta Dvorcu Fantast

 Ćao svima,

Kao što ste imali prilike da vidite na mojim instagram pričama, juče sam zahvaljujući školi , KZM Bečej otišla u posetu Dvorcu Fantast Bečej , kako bih na veoma zanimljiv način naučila nešto novo ili potvdim već stečeno znanje o reproduktivnom zdravlju.

Ovo putovanje mi je dalo ideju da vam ispričam kako putujem i prevazilazim prepreke koje su uglavnom stepenice. 
Verujem da svi znamo da su autobuske stepenice veoma visoke , i da iz tog razloga ne mogu da uđem u autobus sama, ali to nije sramota , jer su okolnosti jednostavno takve i to treba prihvatiti.  Dakle očuh me podigne i prenese preko stepeništa .... Znam da nisam toliko laka , ali ljudi koji su uz mene , pogotovo porodica ne obraća pažnju na to . Bitno je da sam nasmejana.😁
Kad smo taj problem rešili , očuh je sklopio moja kolica , i stavio ih u prtljag( ona  se sklapaju kao obična dečija "kišobran "kolica , ukoliko neko od vas razmišlja da ih uzme ili neko od mojih poznanika ima dilemu da nešto ne zezne , ne bojte se ,nije ništa strano)
Kad je to bilo rešeno , uputili smo se ka našoj destinaciji.
Kad smo stigli, odmah smo seli u salu gde se održavalo predavanje.
Ja se neću bazirati na to o čemu smo diskutovali.
Ukoliko želite da se informišete , možete posetiti njihov sajt:
Nije loše potražiti informacije o tome😊
Ja ću da se vratim na našu temu...
Rekla sam da smo odmah seli u salu, a vi se sada pitate , kako sam ušla , kad ta velelepna građevina ima stepenice , zar ne?



Verujem da većina sad predpostavlja da su me podigli .
Ukoliko je tako , moram da vam kažem da grešite .
Išli smo okolo , i ostavili kolica ispred , kod terase , gde sam kasnije bila na pauzi.

Ovom fotografijom želim da vam kažem da nije sramota sedeti u kafiću u kolicima .
Šta više , predlažem da što više izlazite , jer smo na kraju krajeva i mi ljudi.
Ali ovo ne znači da ne možete da sedite i u stolici ukoliko želite , kao što sam ja to uradila u sali i za ručkom .




U oba ova slučaja , bilo mi je lakše da sednem u stolicu , bih mogla da se privučem stolu.
To ne znači da se sramotim toga što sam invalid .
Naprotiv , ovo je poruka da nismo prikovani za invalidska kolica , samo se krećemo pomoću njih . Dok sam sedela pijući kafu,  u kolicima , uradila sam to da ne bih gubila vreme premeštajući se iz kolica u stolicu i obrnuto jer smo imali petnaest minuta pauze , pa ne bih stigla da popijem kafu i vratim se na vreme.
Ovim hoću da kažem da smo i mi ljudi. Prilagođavamo se situaciji kao i svi ostali.
Ne treba da mislite da mi treba nešto posebno. Dovoljno je da pružite pomoć , to pokazuje da imate empatiju , i hvala vam na tome.😇
Potrebna je želja , pomoć , naravno mogućnost , jer i ja imam obaveza , kao i moja porodica , kao svi.
Prepreke se uvek mogu preći , bilo to sa stopalima , ili točkovima .
Ništa nije nerešivo , samo se sve treba sagledati iz svih uglova. Ponekad rešenje nije toliko očigledno.💪😊😉
Da vas ne bih zamarala detaljima , super sam se provela i malo promenila svoju uobičaenu rutinu . 
Ukoliko neko od vas želi da čuje detalje o tome kako sam se provela , slobodno neka mi se javi putem komentara ili društvenih mreža..😉
Ne zaboravite da nije fizički izgled toliko bitan .😊
Bitna je suština.
Hvala svima koji su ovaj put omogućili.

Uvek uz vas, 

Vaša Aurora

Нема коментара:

Постави коментар

Šta nam rade kalupi koje društvo nameće?

 Ćao svima,  Prošli put sam pomenula kako svi imamo razne uloge i titule, a sa njima i očekivanja i odgovornost. Tako se isto desilo i Mulan...