Pretraga:

недеља, 30. јун 2019.

Kako da izbacite tugu iz sebe?

Ćao svima,
 Danas kao što vidite pisaću o tome kako da se oslobodite tuge. Ovo su neki  saveti koji možda pomoći Sreću je lako podelti sa svima ali evo kako se  osloboditi tuge:
  1. Razgovarati sa roditeljima,                                                                                                           ne zaboravimo da su nam roditelji i prijatelji i uvek će biti tu uz nas , oni su imali iste godine kao i mi i možda imaju neki savet ili neko rešenje 
  2. Proćaskati o tome sa drugom ili drugaricom , nije uvek prijatno da podelimo osećanja sa roditeljima ,  pa je najbolje podeliti naša osećanja sa najbolim prijatelima jer su možda i oni baš kroz to prošli.
  3.  Napravite svoj dnevnik ,  za mene je to u neku ruku najbolje ako hoćete da se oslobodite a osećate se neprijatno da to podelite sa nekim ali i ostaće ta vaša osećanja na papiru i zatvorimo ga pa  kada prođe izvesno vreme moći čemo da se vratimo i zapitamo se da li je to toliko bilo strašno.
Ja sebe pronalazim u sva tri slućaja, misilim da ovi saveti najviše mogu da pomognu ako ne možete da pređete preko nečeg sto se dogodilo , ali treba preći preko nih i okreti list , ZABELEŽIMO LEPE stvari i sećajmo ih se ispunjeno smehom ali ponekad de možemo smejati i onim ne tako lepim osećanjima .
Molim vas komentarišite i podelite neke ideje kako da izbacimo tugu iz sebe , možda možete i meni da pomognete

Vaša Aurora


уторак, 25. јун 2019.

Zašto sam napravila blog?

Ćao svima!

 Već dugo sam želela da kreiram blog , da mogu da podelim mišljenje sa nekim .....
Evo šta želim da podelim sa vama....
Imam petnaest godina i od rođenja sam  u invalidskim kolicima . Trenutno sam završila 1.srednje kao i sva normalna deca . Nikad nisam želela da se izdvajam od ostalih , da dobijem više pažnje itd ...
Ako je neko imao neki loš komenar , ja sam samo ignorisalla , tako je i danas jer bi samoj sebi uništila samopouzdanje . Znam šta mogu a šta ne , neko može da trči  , a ja ne . Ali zato mogu sve ostalo možda ponekad uz malo pomoći ali mogu . Moj savet je da verujete u sebe , da  shatite da ako ste invalid u bilo kojim uslovima nije kraj sveta .NE IZOLUJTE SE! Treba to da prihvatite kao deo svog života , ako vas jedna ili dve osobe odbijaju UVEK će biti neko ko će vas primiti u društvo!
Svi znamo da je porodica uvek tu . Neki prijatelji koji vas odbace to ide njima na dušu  ne treba sebe kriviti za to!
Kao što sam već rekla NE IZOLUJTE SE! Moje najveće oružije je moj osmeh a pored toga je tu i inat , ali POZITIVAN ! 
Želela bih da komentarišete i da mi kažete  šta mislite o meni ovo je samo mali uvod od onoga što hoću da vam kažem 
Vaša Aurora

Šetanje u tuđim cipelama: lak ili izazovan zadatak?

 Ćao svima,  Sasvim sam sigurna da smo svi do sada čuli za film "Frikey fridey",  kad majka i ćerka zamene mesta. Verujem da bi ne...