Pretraga:

уторак, 29. септембар 2020.

Zašto se treba boriti ?

Ćao svima , 

Jedan moj drug , koga obožavam i pozdravljam ovom prilikom , mi je rekao da sam ga motivisala , i pomogla mu da vidi svetlost u životu , pa  mi je to dalo ideju da vidim  kako ne samo ja , već i ostale osobe sa invaliditetom utiču na ljude , različitih uzrasta.
Naravno pitala sam  moje bliske prijateljice , Sabrinu ,Sofiju , Kai,   a onda ljude sa kojima nisam tako bliska par pitanja da proverim  da li su osobe sa invaliditedtom  uticale na njihov život  i kako se osećaju u njihovom  prisustvu .

Kako je naše prijateljstvo uticalo na vas?

"Svako prijateljstvo gledam jednako.Samo ako mi neko učini nešto što je od životnog značaja onda ih mnogo više cenim ali gledam da ne pravim nikakve razlike, tako da bih rekla da su mi svi jednako učini isto, a to je bili moja podrška i moje rame za plakanje, moji savetovatelji, i partneri u zločinu
hehe" -Sabrina.

"Videla sam to da i različite osobe od nas žive život i trude se da ga prožve normalnim,dobrim i zabavnim.Pokazala si taj drugi svet koji verujem ne bih upoznala da tebe nije bilo,i naučila si me da nikada ne treba odustajati ako naiđeš na prepreke u zivotu i da nikada ne treba skidati osmeh sa lica.I hvala ti na tome."- Sofija.

Kako osobe sa invalidietom utiču na vas?
"Pa nema baš nikakvog uticaja, pošto su oni jednaki meni i bilo kome drugom, ali ako im treba neka veća pomoc oko necega, tu sam da pomognem.Ali bih volela da se prijavim na volontiranje u boravku, sad kad prodje malo ova pandemija."

"Ja kad tebe vidim svaki put vidim neku novu lekciju , zašto se treba boriti."

"Hmmm, pa znaš kako, rekla bih da ljudi kada krenu da razmišljaju previse o problemima i samim tim ih naprave još većma krenu da komplikuju svoj život i rekla bih stvore neko sivilo preko svojih očiju i sve vide sivo iako to nije tako, a sa tobom je nekako jednostavno, sve deluje prosto i kao da se skine to sivilo i opet sve dobije boju.
Ljudi komplikuju svoje živote a u stvari, sve je tako jednostavno."- obožavateljka.

Kako se osećaš u mom prisustvu ili druge osobe sa ivaliditetom ?

"Osećam se kao dete koje ponovo ima nadu, da se smešim i budem pozitivna."-Kai.

"Pozitivno , naravno."

"Mene oduševljavaju ljudi svojim delima i emocijom. Bez obzira na to da li imaju invaliditet ili ne.
Ali ono što pozdravljam i što je pohvalno je to da osobe sa invaliditetom počinju da pričaju o sebi i o svojim potrebama. A to je jako bitno, jer je to korak ka sprečavanju predrasuda i stereotipa.
Verujem da je diskriminacija nastala u društvu zbog neznanja."
I za kraj ovih pitanja, pitala sam jednu fizioterapeutkinju , kako se ona oseća , pošto radi sa osobama sa invaliditetom :

"Vi ste jako zrela bića, svesna  svega. Ja se prema vama odnosim kao drugar koliko mogu , ne pravim razliku. Ne razmišljam kakav ću utisak ostaviti kad radim , spontana sam ."

Evo odgovora na naslov . 
Ukoliko se mi borimo , prenećemo tu pozitivnu energiju svima 
Kratko rečeno , daćemo ljudima , razlog da nastave sa životom sa puno optimizma.
Meni je drago da uspevam to svima da prenesem , jer je život takav . 
Takođe mi je jako drago što je većina prešla preko te , kako bih je ja nazvala"barijere", i gleda na suštinu ljudi , a ne njihov  fizički izgled.
Uvek treba nastaviti dalje i boriti se , treba biti spreman na bilo koji izazov koji nam život postavi. 
 Sigurno če biti neko ko će reći:
Ako može on/ona , zašto ne mogu ja?
Mi nismo različiti , mi smo posebni , baš zbog tog pogleda na život.
Kao što sam rekla ranije , ljudi ne mogu da shvate nešto što ne vide ili ne prožive to na sopstvenoj koži.
Na isti način kako ja ne mogu da zamislim da živim bez pomoći  i pomagala , isto tako većina ljudi ne može da  vidi sebe kako živi život sa pomagalima.
Nije život invalida toliko razričit od "običnog"; i neću da globalizujem ali u većini sličajeva ljudi traže ono što nemaju, ali ja recimo ne gledam tako. 
Sagledam sve mogućnosti koje imam , i tako nastavljam napred , ne osvrćući se na to šta bi moglo da bude , jer ne postoji neka paralelna realnost , gde ja mogu da hodam .
Desilo se tako , i ako je moj zadatak da vam pokažem da može da se živi normalno i ako sam invalid , uradiću to bez razmišljanja.
Osmeh na licu svakog koga sretnem je meni i više nego dovoljno.
Treba se boriti , jer je svaki dan poseban i treba ga maksimalno iskoristiti .
I još jedna veoma bitna stvar :
Borite se zbog sebe , a ne zato što vam ja to govorim i dajem razloge zašto to treba raditi.
Rezulat će svakako biti bolji😉
Uvek uz vas, 
Vaša Aurora💗

Нема коментара:

Постави коментар

Šta nam rade kalupi koje društvo nameće?

 Ćao svima,  Prošli put sam pomenula kako svi imamo razne uloge i titule, a sa njima i očekivanja i odgovornost. Tako se isto desilo i Mulan...