Pretraga:

петак, 23. април 2021.

Kako ne odustati , a ostati realističan?

 Ćao svima, 

Znam da ste svi mislili da će pauza kraće da traje, i ja sam se nadala tome. Ukoliko ste videli priču na istagramu , gde vam objašnjavam razloge , sigurna sam da ste shvatili moje razloge , a vi koji niste , izvinite još jednom . Kao što sam već rekla, nisam imala ni vremena ni snage da vam pišem, jer sam sa školskim obavezama završavala tek kasno poslepodne, a tako izmorena ne bih mogla da vam dočaram neke od planiranih tema, koje ćemo blagovremeno obrađivati.

Pored školskih obaveza, imala sam obaveza vezanih za ovaj blog, kao i konkurs na kome sam osvojila nagradu. 

I ako sam već puno pričala o Milici Knežević,želim da priložim tekst , i da ga povezem sa današnjom temom.


Kada sam saznala da sam osvojila nagradu , kontaktirala sam je, kako bih joj se lično zahvalila na porukama koje šalje i na neizmernoj upornosti i želji za životom.
Ona mi je odgovorila lepim rečima , ali je  takođe naglasila da je šokirana kako mi njen život daje inspiraciju. Nisam tada mogla da je shvatim, misleći da je ona navikla na sve to , i da shvata da možda nije samo meni idol , već i drugim ljudima s kojima je ona stupila u kontakt ili su samo čitali njen blog , ali kad me je Uglješa Surudučki,gost sledećeg posta , pozvao u njegovu emisiju, prosto nisam mogla da verujem će se to meni desiti, i da ću ja nekom biti inspiracija.

Evo i videa😇

 


Ono što sam ja istakla u ovom videu jeste da ja nikada nisam ništa izgubila, jer sam uvek bila osoba sa invalidiitetom , i smatram da mi je u tom pogledu lakše . Da volela bih da hodam samostalno , da niko ne može da me zaustavi , ali ja jesam osoba sa invaliditetom , i to ne mogu to da promenim. Ali sigurno se pitate kako se borim , a da nisam želela da skroz da se oslobodim invaliditeta.
Činjenica je da sam invalid i da mi je stanje stagnira ( to jest ne menja se godinama), mada možda bude malih korekcija uskoro , ali moje stanje će uvek biti isto , uvek ću biti osoba sa cerebralnom paralizom , i to nikada neću moći da obrišem, a ni ne želim da zaboravim koja sam životna iskustva naučila gledajući svet iz invalidskih kolica.
Tokom onlajn nastave , na časovima iz filozofije , vodili smo polemiku o prevarantima koji leče ljude imajući 'moć' od Boga. 
 Na isti način kako je Milica otišla u Rusiju i Ameriku , tako i vi tražite različita lekarska mišljenja, ako želite da promenite svoje stanje, ali želim da imate na umu jednu stvar:
U zavisnosti od oblika invaliditeta, vi tako menjajte svoje stanje. Ono može da se koriguje ali ne i potpuno obriše.
Dajte maksimum , ali nemojte očekivati veliko čudo, kao što se prikazuje u filmovima. Sve što treba je da imate u vidu vaš oblik invaditeta i idete malim koracima, kako se ne bi povredili.
Znate li zašto vam ovo govorim ?
Ako pokušate malo, možda primetite da možete više od toga i pobedite više bitaka , umesto da u pokušaju da izgubite bitku i odustanete.
Ne zaboravite da nikada niste sami!

Uvek uz vas, 
Vaša Aurora💜 


Šetanje u tuđim cipelama: lak ili izazovan zadatak?

 Ćao svima,  Sasvim sam sigurna da smo svi do sada čuli za film "Frikey fridey",  kad majka i ćerka zamene mesta. Verujem da bi ne...