Pretraga:

петак, 23. април 2021.

Kako ne odustati , a ostati realističan?

 Ćao svima, 

Znam da ste svi mislili da će pauza kraće da traje, i ja sam se nadala tome. Ukoliko ste videli priču na istagramu , gde vam objašnjavam razloge , sigurna sam da ste shvatili moje razloge , a vi koji niste , izvinite još jednom . Kao što sam već rekla, nisam imala ni vremena ni snage da vam pišem, jer sam sa školskim obavezama završavala tek kasno poslepodne, a tako izmorena ne bih mogla da vam dočaram neke od planiranih tema, koje ćemo blagovremeno obrađivati.

Pored školskih obaveza, imala sam obaveza vezanih za ovaj blog, kao i konkurs na kome sam osvojila nagradu. 

I ako sam već puno pričala o Milici Knežević,želim da priložim tekst , i da ga povezem sa današnjom temom.


Kada sam saznala da sam osvojila nagradu , kontaktirala sam je, kako bih joj se lično zahvalila na porukama koje šalje i na neizmernoj upornosti i želji za životom.
Ona mi je odgovorila lepim rečima , ali je  takođe naglasila da je šokirana kako mi njen život daje inspiraciju. Nisam tada mogla da je shvatim, misleći da je ona navikla na sve to , i da shvata da možda nije samo meni idol , već i drugim ljudima s kojima je ona stupila u kontakt ili su samo čitali njen blog , ali kad me je Uglješa Surudučki,gost sledećeg posta , pozvao u njegovu emisiju, prosto nisam mogla da verujem će se to meni desiti, i da ću ja nekom biti inspiracija.

Evo i videa😇

 


Ono što sam ja istakla u ovom videu jeste da ja nikada nisam ništa izgubila, jer sam uvek bila osoba sa invalidiitetom , i smatram da mi je u tom pogledu lakše . Da volela bih da hodam samostalno , da niko ne može da me zaustavi , ali ja jesam osoba sa invaliditetom , i to ne mogu to da promenim. Ali sigurno se pitate kako se borim , a da nisam želela da skroz da se oslobodim invaliditeta.
Činjenica je da sam invalid i da mi je stanje stagnira ( to jest ne menja se godinama), mada možda bude malih korekcija uskoro , ali moje stanje će uvek biti isto , uvek ću biti osoba sa cerebralnom paralizom , i to nikada neću moći da obrišem, a ni ne želim da zaboravim koja sam životna iskustva naučila gledajući svet iz invalidskih kolica.
Tokom onlajn nastave , na časovima iz filozofije , vodili smo polemiku o prevarantima koji leče ljude imajući 'moć' od Boga. 
 Na isti način kako je Milica otišla u Rusiju i Ameriku , tako i vi tražite različita lekarska mišljenja, ako želite da promenite svoje stanje, ali želim da imate na umu jednu stvar:
U zavisnosti od oblika invaliditeta, vi tako menjajte svoje stanje. Ono može da se koriguje ali ne i potpuno obriše.
Dajte maksimum , ali nemojte očekivati veliko čudo, kao što se prikazuje u filmovima. Sve što treba je da imate u vidu vaš oblik invaditeta i idete malim koracima, kako se ne bi povredili.
Znate li zašto vam ovo govorim ?
Ako pokušate malo, možda primetite da možete više od toga i pobedite više bitaka , umesto da u pokušaju da izgubite bitku i odustanete.
Ne zaboravite da nikada niste sami!

Uvek uz vas, 
Vaša Aurora💜 


Koji su glavni izazovi za bolji život osoba sa hendikepom?

 Ćao svima! Ne mogu da verujem da je još jedna godišnjica bloga koji sam otvorila kao podršku drugima, za bolju zajednicu. Nadala sam se da ...