Pretraga:

субота, 30. новембар 2019.

Diskriminacija

Šta je diskriminacija?

Definicija je nejednako treniranje, isključivanje osobe ili grupe. 
Invalidi su diskriminisani , od strane druge osobe ili se sami diskriminišemo . 
Istina je da imamo dosta prava ali u Srbiji ni nema toliko kao u Evropi . Država se hvali kako imamo inkluziju . a šta šta je istina ?Imamo je delimično ..... Na  žalost😓 


Nejednako smo tretirani mi sa invaliditetom .... U osnovnoj školi i  srednjoj imaju inkluziju , ali sam odlučila da me tretiraju kao svu ostalu decu odlučila sam da budem jednaka kao i svi .  Želela sam da pokažem da ja to mogu . To je taj pozitivni inat koji ja imam , i smatram da svi treba da ga imate . 
Ali ono što me najviše boli je to što diskrimjacija postoji i u državnim institucijama . Prvenstveno zato što nemamo pristup većini jer imaju stepenice . Što znaći da automatski ne mogu tu da uđem . Ali to nije samo u državnim institucijama već i u nekim radnjama . Takođe je jedna velika istina da ljudi sa invaliditetom teže dobijaju posao . To je jedna velika sramota ! Pa šta ako sam u kolicima ? Da li to mora da znači da ja ne mogu da radim i dobijem platu ? NE!!! To uopšte nije do mene ili bilo koga drugog na tom mestu . To je do poslodavca . ... Naše pravo i potreba je da se dokažemo i pokažemo da to možemo isto toliko dobro kao i ostali možda čak i bolje . Isto tako i u školi .vreme da iskristite svoj inat i da se borite .... Da bi ste se dokazali drugima , morate prvo  sebi da uctrate cilj i ono što stalno govorim jeste da se BORITE !💪💪💪💪💪💪💪💪💪 Sigurna sam da svi imamo podršku od porodice i prijatelja , ali imate i mene. Ja znam kako je to boriti se protiv svih živih prepreka . Većinu njih sam prešla  a one koje nisam sigurna sam da hoću . Još jedna žalosna stvar jeste da ne mogu da prisustvujem većini događaja jer su na spratu , a ja ne mogu samostalno da se popnem . To su mesta kao pozorište . Moj očuh me često diže gore ali ja više nisam tako laka i on je često onemogućen zbog posla . Da bi na primer bio lift mogla bih lepo da gledam predstave i filmove BUDIMO HUMANI !🙏🙏🙏🙏🙏🙏
Za mene je čak i gora varijanta kad se ljudi diskriminišu .
Kada ljudi odustanu i ne žele da se bore . Zašto štetite sebi? Zašto ne želite da probate? 
Znam da svet nije sjajan , ali da li zbog toga treba svi da dignete ruke od sebe?
Da li zbog toga treba da odustanemo? 
Ponekad treba biti optimista , ali treba biti i realan . Ja vam mogu reći da ja spadam u tu grupu i uvek ću biti . Ne treba da gledate invaliditet kao kaznu već kao drugu šansu u životu . 
Treba da  volite sebe onakvi kakvi ste i da poštujte sebe . Na taj način ćete pomoći sebi i drugima . 
Uvek uz vas , 
Vaša Aurora💖💖

субота, 23. новембар 2019.

Prošlost

Ćao svima ,
Kao što sam već rekla ne možemo da menjamo prošlost , već samo možemo da utičemo na  budućnost .
Zato sam odlučila da vam pričam o tome kako su stvari izgledale ranije , i koliko su se promenile ali mogu da budu još bolje .
Ljudi su ranije imali drugačiji mentalitet , drugačije društvo i verovanja . Takođe su imali dosta predrasuda . Verovalo se da deca sa invaliditetom , ona koja su nosila naočare , ne vrede isto toliko kao i ostala deca koja su bila na izgled zdrava . Na žalost u to vreme je bilo sramota za porodicu i narod da se za to sazna , da neko o tome slučajno prokomentariše . Tako da su takva deca bila zatvarana u kuće i nikad nisu videli svetlost dana .
Trebalo bi sa stvari idu ka boljem . Otvorite se . Pokažite svetu da ste potrebni . Borimo se zajedno  za bolju budućnost . Prošlost ostavlja traga kao istorijski izvor u obliku priča naših baka i deda , roditelja . Ostavlja trag u obliku pisanih dokumenata , nekih filmova . Na nama je da se ponosimo tim što smo postigli ili ponovo pokušati ako ne ostvarite ono što želite iz prvog pokušaja . Ako treba pokušajte hiljadu puta , samo se borite jer nada poslednja umire . Uvek postoje ljudi koji će biti tu koji će vas saslušati , dati vam savet , ali oni ne mogu da pišu vašu budućnost . Svako  je narator svoje priče i uvek ima dva izlaza da se bira . Odluka je na vama da li će to biti tragedija ili komedija .
Život je za mene poput nekog testa  , na osnovu našeg karaktera i osobina se može preći i najteži zadatak .  Pitanje svega toga je koji ćemo put odabrati , i takođe je pitanje šta se iza te staze nalazi .
Budućnost je jedna velika tajna koju polako otkrivamo i pišemo svoju knjigu . Te stranice će se popuniti sećanjem , osećanjima , iskustvom . Možda će neko da ući iz naših gršaka . Zato vas molim , budite hrabri za sebe za svoju porodicu prijatelje .
Zapamtite ovo : NIKAD NISTE SAMI !
Ja ću uvek biti uz vas jer smo ZAJENO JAČI !
💪💪💪💪💪💪💪💪💪💪💪💪💪💪💪💪💪💪💪💪💪💪💪
Zajedno se borimo za bolju budućnost!
Uvek uz vas ,
Vaša Aurora

субота, 16. новембар 2019.

Kako izgleda jedan moj dan

Ćao svima,
Danas ću da vam ispričam kako izgleda jedan moj dan i da vam pokažem da je istina da me samo kolica razdvaju od ostalih.
Kao što sam već rekla u jednom od prošlih postova moja kolica su upečatljiva i izdvajaju me od ostalih . Idem u gimnaziju i tamo sam od strane profesora i prijatelja tretirana kao normalan učenik .
Jeste da imam par olakšica zbog leve ruke koja se krivi i  ne sluša me😔 , ali idem po istom gradivu kao i oni . Ni po načinu ocenjivanja se ne razlikujem
Na žalost ne mogu da hodam , ali šta onda? Treba da odustanem ? Neću!
Imam fizikče probleme , ali ne smem da dopustim da me to spreči od ciljeva.
-Evo mog dana:
  • Ustanem ujutru spremim se ( uz malo pomoći)
  • Odslušam časove 
  • Vratim se kući
  • Ručam 
  • Malo odmorim 
  • Učim 
  • Vebam
  • Posle radim šta hoću do večere 
  • Legnem da spavam 
Kao što vidite nema razlike. Mi sami odlučujemo da li ćemo se razlikovati ili ne . Stvar je u tome da treba da volite sebe kakvi ste . Ne smete dopustiti da vas glupi komentari povrede . Ono što stalno ponavljam : BORITE SE ZA SEBE , BUDITE JAKI , NE PREDAJTE SE . Znam da svi imamo podršku od porodice , prijatelja , ali znajte da imate moju podršku i niste sami u ovome

Znam da ne mogu da uđem u vaše cipele , niti hoću . Ja želim svim srcem da vam pomognem , tako što ću pisati ove blogove , ali ako vi ne želite pomoć ja tu ne mogu ništa . Samo mogu da se nadam da ćete bar razmisliti . Šta ćemo dobiti s tim što ćemo spustiti glavu i odustati ? Samo ćemo nanositi bol drugima ali najvažnije ŠTETITE SEBI!

Nada je poslednja koja se gubi , zato je držite pri sebi i ne puštajte je da ode.
Borimo se .
Zajedno smo jači💪💪💪
Uvek uz vas ,
Vaša Aurora

недеља, 10. новембар 2019.

Ciljevi

Ćao svima ,
Danas želim  da  vam pričam  o budućnosti i sadašnjosti .
Vi znate da stalno govorim da se borite i budete hrabri i ja se borim sa vama. Moj život je konstantna borba .  Čak i ako izgubim ponovo ustanem još jača.
Da li ste čuli za paraolimpijske igre? Oni su postigli ono što su hteli , možda i prevazišli svoje ambicije . Iznenadili su sami sebe . Baš kao i ja borite se za sebe ali i za ceo svet jer možda postanete nečiji idol , da neko postane jak i hrabar kao i vi . Nikad ne odustajte . Ja sam ovaj blog otvorila za vas ne zbog sebe .U borbi nam trebaju par oružija : OSMEH ,ŽELJA , VOLJA  i INAT .

Osmeh 

Kao što sam  na samom početku rekla moje najveće oružije je moj osmeh . 
Volim sebe kao osobu i ne bih želela da se menjam . Najverovatnije ću se promeniti kako vreme bude prolazilo , na prošlost ne mogu da utičem i ne želim da se na nju vraćam . Šta ću dobiti ako se budem jadala jer ne mogu da hodam ? Apsolutno ništa . Samo bi mi bilo gore . Verovatno bi upala u depesiju i ni ljudi koji su oko mene ne bi bili srećni . A ostali šta bi rekli? Verovatno ,:" Jadna . Tako mlada a kroz ovo prolazi." Ne ne  dolazi u obzir ! Bilo bi bolje da mi govore : "Tako mlada a tako nasmejana i hrabra " Zar ne mislite isto što i ja?

Želja i volja

Želja i volja su dve usko povezane stvari . Kao što sam već rekla osnovala sam blog zbog vas a ne zbog sebe i želja mi je da pomognem . To  znači da vas niko ne može naterati ako vi to nećete . To je samo kontraproduktivno . Ja imam želju da pokažem svetu da svi sve možemo samo  ako imamo volje da to nešto uradimo . Nada je poslednja koja se gubi to je najbitnije . Da preskočimo sve prepreke sa lakoćom i sećamo se toga kao ponos da smo nešto uspeli . Kao svoj lični trofej koji stoji ugraviran u srcu . Ponekad je dobro da nešto ne uspemo iz prvpog pokušaja da bi nas još više podstaklo da u tome uspemo. 

Inat 

Ja imam u sebi jednu vrstu pozitivnog inata što je najbolje . Ne bi trbalo da imamo inat koji nas samo sprečava da u nečemu uspemo . Da se inatimo samo zato što smo  buntovni ?  Čemu to vodi ?
Treba se boriti , ako  vam neko kaže : " Ma, nećeš ti to uspeti  !", a vi pokažete suprotno iskoristite bes, bol , i patnju za nešto dobro . Preokrenite ga u svoju korist .

Još jedna bitna stvar potrebno je biti realan . Kad postavljate ciljeve nemojte ih postaviti suviše visoko , jer se lako možete zaneti i razočarati se . 
Zapamtite u vašem sam timu . Borimo se zajedno jer smo zajedno jači💪💪💪💪!
Uvek uz vas 
Vaša Aurora
                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                  

Šetanje u tuđim cipelama: lak ili izazovan zadatak?

 Ćao svima,  Sasvim sam sigurna da smo svi do sada čuli za film "Frikey fridey",  kad majka i ćerka zamene mesta. Verujem da bi ne...