Pretraga:

петак, 22. мај 2020.

Iz noćne more , u iskustvo

Ćao svima, 
Znam da sam dosta grešila , ljudi nisu sveci , i normalno je da grešimo , niko nije idealan . 
Jedna moja greška je bila ta što sam se osesaćala manje vrednim , nego što ustvari jesam .
Mislila sam da nisam dovoljno dobra da bih se uklopila , bila sam usamljena , kao i danas , samo što mi to sada  ne smeta.Tada jedan od glavnih ciljeva bio mi je da se uklopim , na bilo koji način . 
Izgubila sam ono što je najvažnije: stav i samopoštovanje.
Imala sam prijatelje , da, ali oni nisu pozitivno uticali na mene . Osećala sam se neprijatno u svojoj koži , a to su moji "prijatelji" uzimali u svoju korist.
Bila sam jako naivna , lakoverna, dopuštala sam drugima da upravljaju mojim životom , kao u lutkarskoj predstavi.
Jednog dana , kad sam osetila da ne mogu više , počela sam da obraćam pažnju na njiovo ponašanje.  
Znam da je svako druženje nije isto , ali oni nisu lepo postupili. 
Ogovarali su me , ismevali mi se iza leđa , a kad bi bili u mom društvu , ponašali bi se isto onako lepo i nežno. 
Kad sam shvatila šta se tačno dešava , kakav je to ustvari svet oko nene , pun laži , obmana, koji sam ja mazala opravdanjima , jer to nisam htela da prihvatim , tada se prava , borilačka i jaka Aurora uzdigla iz pepela , jača nego ikada , spremna da se odbrani.
Nisam morala te osobe da teram iz svog života , one su same izašle iz njega , kad su shvatili da ne mogu više ništa da izvuku iz njega . 
I ako mi je na početku bilo teško, ne zato što sam ih želela nazad , već zato što sam navikla na na njih . 
Plašila sam se da ostanem sama. 
To se i desilo , nisam mogla to da sprečim . 
Pošto nisam htela da krivim sebe , za to što sam ostala sama, to je samo pravilo jako veliki teret , koji me je samo gušio, nastavila sam napred, što je bilo jedino što sam mogla.
Bila sam sigurna da vredim više ,nego što su mi govorili. Znala sam da mogu više.
I ako sam se uzdigla i izletela iz pepela , krila mi se nisu izlečila , toliko brzo koliko sam ja htela.
Ožiljci su bili veliki .
Ponekad mi se činilo da ću ponovo pasti u pepeo .
Nisam to mogla da dopustim.
Pretvorila sam bol i razoračerenje , u bes., koji je bio dobar , ne onaj osvetnički . 
Bes je bio onaj kakav mi je trebao u tom trenutku , onaj koji me je naterao da ne gledam u prošlost , već samo da gledam napred  i ne osvrćem se nazad. Učila sam , radila na sebi , baš na onom raspustu između osnovne i srednje  škole. 
Saznala sam šta mi se sviđa , šta ne ....
Koliko trpim neke stvari...
Sve što sada čini Auroru. 
Ovu koju vi sad poznajete .
Aurora , koja zrači pozitivnom energijom i vedrim duhom .
Ne kajem se toga što se desilo , služilo mi je da se pronađem .
I ako , kao što sam pominjala ranije , besna sam na mlađu Auroru. 
Priznajem da nisam ponosna na ovaj deo sebe , ali želela sam da i to podelim sa vama. 
Ovo moje ne tako lepo iskustvo može i vama da posluži ., da nepravite iste greške kao ja . 
Kao što sam rekla , sve se desi sa razlogom .
Život nas izaziva , mi biramo , da li ćemo se boriti ili ne .
Imam sreću što imam divnu porodicu,  koja mi je najveća podrška.
Ove rane su zacelili moji novi prijatelji , koje pozdravljan i nadam se da će se pronaći u ovoj poruci . 
Volim vas!
Pepeo je nestao , pretvorio se u sećanja . 
Nadam se da je ovo služilo da shvatite koliko je bitno voleti sebe , onakvi kakvi smo . 
Može vrlo da naškodi psihičkom zdravlju , samim tim  i fizičkom zravlju.
Isto tako kako ja imam podršku , imate je i vi. 
Imate moju podršku , koja ne traži ništa za uzvat , samo da vidim osmeh na vašim licima.
Uvek uz vas, 
Vaša Aurora.   

Нема коментара:

Постави коментар

Šta nam rade kalupi koje društvo nameće?

 Ćao svima,  Prošli put sam pomenula kako svi imamo razne uloge i titule, a sa njima i očekivanja i odgovornost. Tako se isto desilo i Mulan...